Mnogo je razloga zbog kojih je Atina moj omiljeni grad. Vjerujem da nisam mogla da ostanem imuna na magiju grada u kojem bogovi još uvjek žive, gdje su mitovi i stvarnost toliko isprepleteni da nikada ne znate gdje prestaje mit a gdje počinje stvarnost. Te magije postanem uvjek svjesna kada se nađem natrgu Monastiraki, gdje sa jedne tačke možete da  vidite čitavu istoriju ovog grada, građevine iz različitih perioda, od Akropolja, preko Hadrijanove biblioteke, vizantijske crkve, džamije, pa do glavne trgovačke ulice Ermu, koja vas vodi do trga Sintagme i Parlametna, do moderne Atine.

Prvi kralj Atine bio je Kekrop a po njemu će se i grad nazvati Kekropija. Današnje ime grada je rezultat jednog takmičenja, izmedju boga mora Posejdona i boginje mudrosti Atine. Oboje su željeli da budu zaštitnici grada, a nakon što je boginja Atina narodu ponudila mir, simbolično kroz maslinovo stablo, koje je niklo kada je lupila nogom o zemlju, izabrana je da bude zaštitnica, a grad je po njoj dobio naziv, Atina.

Svetilište boginje Atine, Svetu stijenu ili Akropolj, najviše volim da posmatram sa jedne terase koja se nalazi na samom lokalitetu, na kojoj se ponosno viori grčka zastava. Najznačajnije  građevine na Akropolju izgrađene su u petom vijeku prije nove ere, kada je na čelu države bio Perikle. Nakon pobjede nad Persijancima, u Atini se javlja potreba za ponovnom izgradnjom svega onoga što je u ratu uništeno.

 

Čini mi se da bi u Partenon mogla da gledam danima i divim se toj, na prvi pogled,savršeno skladnoj građevini. Međutim, to savršenstvo je samo optička varka, jer su stubovi nagnuti ka unutra, pod je ispupčen, udaljenost jednog stuba od drugog je različita. Arhitekte su, igrajući se sa svim krivim linijama na hramu, uspjele da nadmudre svjetlost koja je na Akropolju veoma jaka, i znali su da će, ukoliko ne pribjegnu takvoj strategiji, zbog nje hram izgledati iskrivljeno i neskladno. Imajte na umu da se radi o petomvijeku pre nove ere.Maestralno djelo vajara Fidije, krasilo je unutrašnjost hrama, statua boginje Atine, visine 12m a napravljena od zlata i slonovače, zapravo je prikazivala ekonomsku i duhovnu moć Atine. Legende o rođenju boginje  Atine iz Zeusove glave i takmičenje između boga Posejdona i boginje Atine, krase pedimente hrama.

Na Akropolju se, osim Partenona, nalazi i Erehteon, hram koji je posvećen bogu Posejdonu, poznat po stubovima u obliku žena, Karijatidama, kao i Propileji, koji zapravo predstavljaju ulaz u samo svetilište, Dionisijevo pozorište, zatim još jedno pozorište iz rimskog perioda, tu su i ostaci hramova boga Eskulapa i njegove kćerke Higije.

Od mometna kada sam prvi put otkrila Anafioniku, svaki naredni put kada bih boravila u Atini, nisam propuštila priliku da se prošetam uskim ulicama ovog nenametljivog, skrovitog pa skoro i nevidljivog naselja koje se nalazi na obronku Akropolja. Kada kročite u ovu oazu tišine i mira, imate utisak da ste na nekom kikladskom ostrvu. A Anafiotika je zapravo i dobila ime po kikladskom ostrvu Anafi. Prvi majstori koji su stigli u Atinu su bili sa ovog ostrva. Bilo je to onda kada se Atina oslobodila turske okupacije, 1834. godine,  kada je grad trebalo graditi. S obzirom na to da majstori nisu navikli da im kuće budu na ravnoj površini, gradili su ih na padinama Akropolja, u stilu njihove, kikladske, arhitekture u bijeloj boji dok su vrata i prozori plave boje.

Iz Anafiotike se dolazi do Plake, mjesta koje obiluje tavernama, kafićima i gdje uvjek iskoristim priliku da uživam u nekom od grčkih specijaliteta i popijem kafu, sa pogledom na Akropolj, naravno. J

Sa Plake volim da se, ulicom Atinas, uputim prema trgu Omonia, ne propuštajući prilku da se zaustavim na pijaci koja se nalazi otprilike na sredini ulice Atinas, i uživam, kako u proizvodima koji se na njoj nude, ali možda malo više u čavrljanju veselih Grka.  E, to je zaista doživljaj, gledati ih dok razgovaraju, mašu rukama, gdje imate utisak da se konstantno zbog nečega svađaju. Ne postoji melodičniji i ljepši jezik od grčkog.

Od trga Omonia, ulica 28.oktobra, vodi do Arheološkog muzeja,  jednog od najposjećenijih muzeja na svijetu, sa preko 20.000 eksponata iz Mikenskog, neolitskog perioda, zatim dio koji je vezan za kikladsku umjetnost, a ulica Panepistimiu vodi do grandioznih zdanja koja potiču iz perioda nakon oslobođenja od Turaka. Čuvenu Atinsku trilogiju čine: Biblioteka koja posjeduje 2 miliona knjiga, u kojoj se čuva prva knjiga štampana na grčkom jeziku iz 1476. godine, zatim Univerzitet iz 1839. godine, i možda najljepše zdanje, koje predstavlja Akademiju,  gdje dominiraju statue boginje Atine, boga Apolona kao i skulpture najpoznatijih grčkih filozofa Sokrta i Platona.

Jedno od najomiljenijih mjesta, gdje volim da sjednem i napravim predah od šetnje po Atini, je kafić koji se nalazi u ulici Panepistimiu, u sklopu Numizmatičkog muzeja, a muzej je otvoren u vili u kojoj je živio Hajnrih Šliman, sa svojom suprugom Sofijom i djecom. Šliman je bio zanesenjak, vatren obožavalac Homera, jedan od najistaknutijih arheologa XIX vijeka, koji je otkrio Troju 1871. a Mikenu 1876. godine. Iako se nalazi u samom centru grada, nevjerovatno je u kojoj mjeri vladaju tišina i sklad kada kročite u Šlimanov vrt muza. Inače, Numizmatički muzej broji oko 600.000 eksponata i oko 12.000 knjiga o numizmatici.

Kao neko ko uživa u panorami, rijetko kad propuštim priliku da se popnem na najviše brdo koje dominira Atinom -Likabetu. Činjenica da se nalazi na visini od 300m, dovoljna je da zamislite veličanstveni pogled koji se sa istog pruža. Do vrha Likabeta možete pješice ili žičarom, koja će vas do vrha popeti i spustiti za 7 eura. Da biste uopšte došli do podnožja Likabeta, morate da prođete kroz kvart Kolonaki, elitni dio grada, pun luksuznih prodavnica i kafića, u kojima uživaju poznate gradske face Atine.

Atinska žila kucavica, mjesto gdje se ogranizuju protesti, mesto gde se donose sve bitne političke odluke je trg Sintagma, odnosno trg Ustavnosti. Parlament koji se nalazi na trgu je bivša kraljevska palata, napravljena u XIX vijeku za bavarskog kralja Otoa I i njegovu suprugu Amaliu. Od mometa kada je zdanje napravljeno pa do 1935. Godine, kada preuzima funkciju Parlamenta, imalo je različite funkcije-bolnica, muzej, izbjeglički centar… Ispred Parlamenta se nalazi grob Neznanog junaka, a iznad groba se nalazi reljef koji predstavlja vojnika koji umire. Oko reljefa su urezani nazivi mjesta gdje su se odvijale ključne bitke u istoriji Grčke. Evzoni, nacionalni gardisti, stražare ispred groba, a uniforma koju nose prepuna je simbolike-fustanele koje nose (suknjice), imaju 400 falti, što simboliše broj godina pod Turcima, cipele im teže po 1,5kg, crvene su boje, boja krvi koja je prolivena za slobodu i imaju veliku kićanku crne boje, boja žalosti za izgubljenim životima. Na glavi nose crvene kape, iz kojih padaju duge crne niti,koje simbolišu suze. Smjenjuju se karakterističnim korakom koji simboliše kontinuitet grčke nacije.

Najljepši put, od Sintagme do Zeusovog hrama, Hadrijanove kapije i dalje do Olimpijskog stadiona, je onaj koji vodi kroz Nacionalni vrt, koji je prepun palmi i različitog egzotičnog rastinja, a kraljica Amalia je ta koja je zaslužna što možemo da uživamo u zelenoj oazi koju vrt pruža.

Zeusov hram se smatra najvećim hramom starog vijeka. Od 104 koliko ih je nakada bilo, opstalo je 16 stubova. Hadrijanova kapija koja se nalazi ispred Zeusovog hrama, sagrađena je 131. godine i predstavljala je granicu između stare i nove Atine. Olimpijski stadion ili Kalimarmaro ili Panatenaiko je stadion gdje su održane prve, obnovljene Olimpijske igre, 1896. godine. Stadion je napravljen od kvalitetnog mermera i prima 60.000 gledalalaca, a danas se koristi samo u posebne svrhe. Ambasadoru zemlje u kojoj se održavaju Olimpijske igre,ovdje se predaju maslinova grančica sa Akropolja i plamen iz Olimpije.

Kratko upoznavanje sa omiljenim mi gradom, za koji je, ako želite da ga upoznate u potpunosti i jedan život malo, završiću sa predlogom, koji uvjek dajem svojim putnicima, kada me pitaju koji je najbolji suvenir koji mogu da ponesu iz ovog grada. To je suvenr koji spaja u jednom, grčku filozofiju, grčku nauku i grčku umjetnost. Riječ je o Pitagorinoj čaši, koju je čuveni matematičar iz 6 vijeka prije nove ere, konstruisao za svoje učenike, kako bi ih naučio umjerenosti. O čemu se zapravo radi? Ako bismo nasuli piće u čašu do linije koja je ucrtana u njenoj unutrašnosti, pijemo to piće kao iz svake druge čaše. Međutim, ako bismo samo jednu kap prelili preko te linije, sva tečnost brzo iscuri kroz dno. Na ovaj način je Pitagora htio da nauči i svoje učenike i sve ljude da je bogatstvo u mjeri.

“Svakog dana usresredite oči na veličinu Atine onakvu kakva je ona uistinu, i zaljubite se u nju. Kad shvatite njenu veličinu, onda pomislite na one koji su je učinili velikom: ljude sa duhom za avanturu, ljude koji su znali šta im je dužnost, ljude koji su se sramili da padnu ispod određenog standarda. Ako nekad i ne bi uspjeli, bili su odlučni u tome da im ne pomanjka hrabrosti za svoj grad, pa su joj davali najbolje što su mogli. Dali su svoje živote, za nju i sve nas, i tako zaslužili pohvale koje nikada ne zastarijevaju.” Perikle

VAŠ VODIČ – TIJANA KRSTIĆ ✍️