Bavarska, najjužnija pokrajina SR Njemačke. Kada razmišljam o njoj, prvo na šta pomislim je BMW, pivo, oktoberfest, pereci, kobasice……

Zbog svega navedenog,  jedna je od najpoznatijih pokrajina, ali ujedno i najpoželjnija za život. Ima idealnu poziciju za razvoj turizma, zimskog, ljetnjeg, kultrunog.

Njena prijestonica je grad Minhen, koji je uvijek zanimljiv i lijep. Upravo tu, u bavarskim Alpima, u kraljevstvu jezera, zelenila četinara i nepreglednih livada ušuškao je svoj imaginarni svijet Ludwig II Bavarski.

 Svijet u njegovoj glavi je imaginaran, ali su zato veličanstveni dvorci, koji su ostali iza njega, kao i kompletne porodice Vitelsbah, itekako stvarni.

Po ovome možete zaključiti, da ću vam pričati i pisati o Dvorcima Bavarske. Tom čarobnom svijetu Ludwiga II Bavarskog, svijetu zbog kojeg će i sam kralj dobiti epitet „ludi“. Da li je to opravdano ili ne zaključite sami.

Kada govorimo o dvorcima, svaki je poseban, svaki je lijep na sebi svojstven način. Najpoznatiji su Neuschwanstein, Linderhof i Herrenchiemsee, ali moramo pomenuti i Nymphenburg, kao i Hochenschwangau. Prva tri su najposjećeniji, u Nymphenburgu je mladi kralj rođen a u Hochenshwangauu je provodio ljetne mjesece sa roditeljima i bratom Ottoom.

Kako bi pokušao na najbolji način da vam približim život kralja, počinjemo od njegovog rođenja.

Kao što sam već pomenuo, rođen je u dvorcu Nymphenburg 1845. godine. Od malena je bio drugačiji, vrijeme je provodio u igri sa bratom, boraveći u svom svijetu vitezova, koji će kasnije postati izuzetno stvaran sa gradnjom nekih od dvoraca i zamkova, jer je želio da vrati u „modu“ viteštvo, viteški život i vitešku arhitekturu.

Jako mlad je naslijedio oca na tronu. Naime njegov otac, kralj Maximilian I, je preminuo 1864. godine, a Ludwig ga je naslijedio sa svega 18 godina.

Tada je i javnost imala priliku da prvi put vidi svog novog kralja, izrazito visokog i markantnog mladića, koji je trebao da ih povede dalje u prosperitet.

Po dolasku na tron, odmah počinje da ulaže u kulturu, počinje direktno da finansira Wagnera, i da realizuje ideju gradnje dvoraca koji će vratiti sjaj srednjevjekovnog viteštva.

Na taj način i on ostavlja trag, koji je i danas prisutan, u čuvenoj Romantičnoj ulici , srednjevjekovnom trgovačkom putu dugom 400 kilometara, na kome se nalazi zaista impozantan broj dvoraca, utvrda i zamkova, koji su štitli sve koji prolaze pomenutom rutom.

 Inače, ideja Romantične ulice realizovana je 50-tih godina prošlog vijeka, kako bi se približila poslijeratna Njemačka ostatku svijeta i Evrope.

Da se mi vratimo kralju i njegovim dvorcima. Naslijedio je ogromno bogatstvo porodice Vitelsbah.

800 godina staru dinastiju je doveo do bankrota. Postavlja se pitanje kako? Kao mlad vladar, tražio je uzor na koji će se ugledati i pronašao ga je u liku i djelu poznatog evropskog rasipnika Luja XIV.

Želio je ljepše, bolje i modernije dvorce. To je dovelo do totalnog finansijskog kraha, a to je ujedno i razlog njegove misteriozne smrti.

Bilo kako bilo, ono što je ostalo iza njega danas privlači na milione turista iz cijelog svijeta.

Dvorac Neuschwanstein se nalazi u neposrednoj blizini „ljetnikovca“, dvorca Hochenchwangau, ušuskan u bavarskim Alpima.

Bukvalan prevod naziva samog dvorca, bi bio Nova Labudova Stijena, opet naravno pod uticajem Wagnerovih opera.

 Koliko su bitne, pokazuje i podatak da se unutar dvorca nalazi i mala vještačka pećina koja podsjeća na scenografiju nekih od Wagnerovih opera.

Da, upravo ovaj dvorac je Walt Disney koristio kao inspiraciju za uvodnu špicu svojih ostvarenja. Unutrašnjost je zaista fascinantna, od sobe prijestola, koja nikada nije do kraja završena, do spavaće sobe i trpezarije.

Zanimljivo je da se pomene, da je prvi telefon u Njemačkoj instaliran upravo ovdje, ali koja korist kada nikoga ne možete da pozovete. 

Već sam pomenuo da je kralj bio pomalo ekscentrik, samotnjak, pa je tako za vrijeme boravka u dvorcu organizovao prave gozbe, u kojima su mu pravili društvo njegovi imaginarni gosti i sagovornici, sa kojima je nerijetko ulazio u žestoke rasprave.

Nije volio kontak sa ljudima i poslugom, pa je za njega dizajniran poseban sto, koji je mogao u potpunosti da se spušti do kuhinje, gdje je postavljena kompletna gozba.  Tako postavljen, posebnim liftom podizan je direktno do kralja i njegovih imaginarnih prijatelja.

Mogao bi još mnogo da napišem ali nije fer da vam sve otkrijem.

Idemo mi dalje, nastavljamo ka samoj granici između Austrije i Njemačke, do mjesta Ettal. Tu se smjestila mala vikendica koju su njegov otac i ostali članovi porodice koristili kao lovište.

Ta osama, mir i tišina je natjerala Ludwiga II da oplemeni samo mjesto i pretvori ga u svoje skrovište, daleko od očiju javnosti.

Ni tu nije štedio, skoro u svakoj sobi su elementi koji su pozlaćeni ili izrađeni od nekih skupocijenih materijala.Tu je kralj najviše provodio noćne sate, budući da je bio „noćna ptica“ i uživao u svijetlu svijeća i rokoko arhitekturi, koja se vidi u svakom detalju. I ovdje je okupljao svoje imaginarne prijatelje i uživao u operama Wagnera.

Ljepota samog Linderhofa se ogleda i u predivnim vrtovima i paviljonima, najljepše je u proljetnim mjesecima, kada je sve u punom cvatu i zelenilu.

Vrijeme je da se pomene i Herenchiemsee. To je prava, velelepna palata, kopija velikog i jedinstvenog Versaja, koji je kralj toliko želio da zasjeni. Smješten na ostrvu Herrenworth u Kimskom jezeru, cijeli kompleks zauzima površinu od 230 hektara.

Centralni dio svakako predstavljam sam dvorac, za koji je kralj govorio da će biti njegov hram, ali ne smijemo zaobići ni predivne vrtove koji ga krase.

Unutrašnjost dvorca je tek priča za sebe, sve vrišti, ako mogu tako da se izrazim, od luksuza i prefinjenosti.

Počev od glavnog ulaza, preko stepeništa pa sve do spavaćih, konferencijskih i dnevnih prostorija. Svaki detalj je na mjestu, postavljen sa mnogo prefinjenosti, ukusa ali i izuzetne vrijednosti.

Korišteni su najbolji materijali, a vrhunac doživljavate kada uđete u dvoranu ogledala, kopiju daleko veće Versajske, sa svom njenom ljepotom. Još jednom mladi kralj, na ovaj način, odaje veliko poštovanje svom uzoru, Luju XIV.

Moglo bi se o tome pisati u detalje, pominjati različiti uticaji arhitekture, umjetnosti, ali riječi ne mogu da opišu taj osjećaj kao kada stojite u takvim zdanjima i pokušavate da shvatite šta se dešavalo u glavi tog vječnog romantika.

Njegova dječačka opsesija ga je otjerala u smrt. Toliko se u jednom trenutku izgubio u svojim građevinskim poduhvatima da je kompletnu dinastiju i kraljevstvo doveo na ivicu bankrota.

Neki kažu da je to ujedno i glavni razlog njegove smrti. Pronađen je mrtav, utopljen zajedno sa svojim ljekarom u Štamberškom jezeru.

Postavlja se pitanje, šta se to nalazi u Štamberškom jezeru i njegovoj okolini, pa privlači ekscentrične ljude jer vjerujem da znate i sami, da se svojevremeno tu krio i boravio i Adolf Hitler.

Još jedan čovjek direktno vezan za Minhen, čijim dolaskom na vlast više ništa neće biti isto. O tome nekom drugom prilikom…

Kako zaključiti ovu priču o Ludvigu II bavarskom nego njegovim rečima: „Vječna zagonetka želim da ostanem i sebi i drugima.“

Vaš vodič – Srdjan Popovic