U nekoj bajci, vjerovatno, daleko od svih nijansi tamne, postoji samo jedan ‘Grad svjetlosti’. U njemu slobodno žive razlike, šareni ljudi sklopljeni iz pazle, skupi mirisi i fejk Luj. Tu život traje oduvjek i zauvjek, osim u periodu popodnevnog špica, kada sve staje. Tada se u podzemnoj, smjenjuju ovi što odradiše dug prema gradu, sa dolazećima da naprave novi…

Mnogo je razloga zbog kojih je Atina moj omiljeni grad. Vjerujem da nisam mogla da ostanem imuna na magiju grada u kojem bogovi još uvjek žive, gdje su mitovi i stvarnost toliko isprepleteni da nikada ne znate gdje prestaje mit a gdje počinje stvarnost. …