EDINBURG – SRDJAN POPOVIĆ
Uvjek se postavlja pitanje kako započeti, šta napisati i na koji način najlkaše upoznati nekoga sa određenom destinacijom. Obično kažu, kreni od početka, pa eto slijedeći taj primjer, ja ću isto i učiniti i na taj način vas uvesti u jednu zanimljivu priču, o podjednako zanimljivoj državi i gradu.
Za početak treba da vas obavijestim, da danas idemo ka britanskom ostrvu, idemo do izuzetno slikovite zemlje i jednog od najljepših gradova Evrope. Ne, ne idemo u Englesku ni London, idemo u Škotsku i predivni Edinburg.
Škotska se smjestila na krajnjem sjeveru britanskog ostrva i iako zauzima trećinu teritorije samog ostrva, tu živi oko 10% ukupne populacije, koja svoje stalno prebivalište ima na britanskom ostrvu.
Danas u Škotskoj živi oko 5,5 miliona stanovnika, pretežno obitavajući u najvećim centrima Edinburgu i Glasgowu. Teritorijalno i geografski, Škotsku možemo da podijelimo na tri dijela: Southern Uplands (južne visoravni), Central Lowlands (centralna nizija) i Highlands (planine).
Svaka od pomenutih regija Škotske je zanimljiva i lijepa, ali ja najviše volim da boravim u Edinburgu i u Highlandu.
Edinburgau zato što svaki put nađem i saznam nešto novo, o ovom izuzetno mističnom gradu a u Highlandu jer ne mogu da prestanem da se divim prirodnim ljepotama planina, nizija i jezera koja se tu nalaze.
Cijela regija je toliko slikovita, da svakog trenutka očekujete nekog gorštaka, da se sjuri prema vama vitlajući svoj mač, dok nad njim prelijeće zmaj ili neko drugo mitsko biće.
To je ujedno i jedan od razloga, zašto su pojedini segmenti filmova o Harry Potter-u snimani upravo ovdje. O malom čarobnjaku pričamo nešto kasnije….
Jezera imaju značajnu ulogu kako u razvoju turizma tako i u životu. Neka od najpoznatijih su Loch Lomond i nezaobilazno Loch Ness. Svi smo bar jednom čuli za to mitsko biće Nessi, koje živi u pomenutom jezeru zahvaljujući kojem je i dobilo ime. Jezero je dugo 38,5 km i nalazi se u neposrednoj blizini malog mjesta Fort Wiliam, gdje dolaze turisti iz cijelog svijeta, u nadi da će čuti neku zanimljivu anegdotu, ali i da će možda baš oni imati priliku da kažu da su vidjeli Nessi. Idemo mi polako ka jugu, odnosno dijelu centralne nizije, da se upoznamo sa Edinburgom.
Još u 15-tom vijeku prepoznat je kao glavni grad Škotske i od tog perioda do danas, njegov značaj i važnost su neupitni. Prve nastambine formirane su još oko 8500 godina prije Hrista, u vrijeme bronzanog i željeznog doba. Prvobitno je nosio naziv Din Eidyn, pri čemu se pojam Din odnosi na utvrdu. Vremenom to Din prelazi u burgh, dolaskom britanskog engleskog i grad dobija svoje konačno ime Edinburgh. Nalazi se ušuškan između tri uzvišenja u podnožju Arthur’s seat-a, Callton Hill-a i vulkanske stijene na kojoj je izgrađen i Edinburški zamak, u neposrednoj blizini zaliva, koji ga izvodi ka Sjevernom moru. Njegovu istoriju, koja je poprilično uzbudljiva, najbolje ćete upoznati pješačeći po gradu i obilazeći brojne kulturno istorijske znamenitosti. Upravo one će vam dati najbolje i najljepše priče vezane za grad, ali to sve pod uslovom da vas posluži vrijeme, jer ovdje sa vremenom nikada niste 100% sigurni. Kiša može padati danima, ali isto tako dugo znaju potrajati i sunčani intervali. Ne dopuštite da vas to pokoleba, sve je to dio doživljaja koji se zove Edinburgh.
U obilazak krenite od Edinburškog zamka. Utvrde koja datira još iz 12-tog vijeka.
Da budem iskren, to je cijeli kompleks za koji će vam biti potreban dobar dio dana da ga upoznate.
Toliko je sve bajkovito i čarobno, da imate osjećaj da ste se vratili u period srednjeg vijeka, još samo da nije more turista tu, pa bi ugođaj bio potpun.
Edinburški zamak je takođe jedno od najukletijih mjesta, tako bar kažu, jer je jako veliki broj smaknuća bio upravo tu. Tu je bila i ‘crna smrt’, kuga, koja je odnijela ogroman broj žrtava.
Samim tim privlači i jako veliki broj zaljubljenika u paranormalne pojave. Njih nećete sresti na „otvorenim“ djelovima unutar kompleksa Edinburškog zamka, ali zato u samom zamku možete da ih sretnete dosta često.
Sa koje god strane da posmatrate grad, uvjek ćete primijetiti tamnu siluetu Edinburškog zamka, crne stijene vulkanskog porijekla na kojima je izgrađen dodatno daju mističnost cijelom mjestu.
Od tog mjesta krenite da se spuštate kraljevskom miljom, ka unutrašnjosti i centralnom dijelu grada.
Royal mile, odnosno kraljevska milja je najpoznatija ulica grada. Duga je tačno kako joj i ime kaže 1 milju, odnosno 1,609 km.
Sa nje, na koju god stranu da krente, možete doći do nekih značajnih spomenika, muzeja ili zanimljivih djelova grada.
Upravo tu, u neposrednoj blizini samog zamka nalazi se i Scotch Whisky Expirience. Ne nisam pogriješio u pisanju, u škotskoj Whisky pišu bez „e“, ukoliko ima slovo „e“, onda se radi o irskom ili američkom viskiju. Tu možete da saznate sve o najpoznatijem piću koje nam dolazi iz Škotske, naravno uključene su i degustacije, što je skuplja ulaznica, bolji viski se proba.
Samo polako, trebaće vam snage i za dalji obilazak grada. Da se mi ne bi opili, nastavljamo polako dalje. U blizni je katedrala St. Giles kao i spomenik Walter Scott-u. Na koju stranu idete to je do vas.
Katedrala datira iz ranog 12-tog vijeka i predstavlja katedralu grada Edinburgha, dok je spomenik drugi najveći spomenik na svijetu, posvećen nekom piscu građen u viktorijansko- gotskom stilu, ali meni se čini da je to ipak čista gotika…
Kako god da nastavite svoj obilazak i na koju god stranu da se uputite, u jednom trenutku ćete biti i na nekom groblju.
U Edinburgu ih ima popriličan broj, što i ne čudi na količinu smrti koje su se dešavale u gradu. E sad, ako Pariz ima Père Lachaise, u Edinburgu je to Calton cemetery.
Pored njega prolazite kada se budete penjali na Calton Hill, što znam da ćete uraditi, jer upravo sa tog mjesta nastaju najljepše fotografije Edinburga. Zastanite i pročitajte imena značajnih ličnosti, koje su svoje počivalište našle upravo ovdje, ili saslušajte vodiča koji će vam zaista iznijeti zanilmljive činjenice o groblju.
Još jedno zanimljivo groblje, nalazi se u centralnom dijelu grada. Zove se Greyfriars Kirkyard. Najpoznatiji stanovnik tog groblja je mali terijer po imenu Bobby. 14 godina je sjedio pored groba svog vlasnika ne željeći da napusti to mjesto.
Priča o njemu je ovjekovječena romanom „Greyfriars Bobby“ koji je napisala Eleanor Atkinson, a kasnije je po istoj priči snimljen i film.
Kad već pominjem film, na početku sam pomenuo Harry Potter-a. Pretpostavljam da znate da je nastao u Edinburgu. Znate li gdje? U kafeu koji se zove „The Elephant House“.
Takođe jako blizu Greyfriars Kirkyarda. Upravo tu je sjedela i pisala J. K. Rowling. Uvjek je sjedela u uglu kafea, posmatrajući edinburški zamak i razvijajući priču o malom čarobnjaku, koji je preživio susret sa „onim čije ime se ne pominje“.
Inspiraciju je crpila iz samog grada, arhitekture, mnogih mitskih priča o duhovima, koje ovdje možete čuti na svakom koraku…. Šta mislite gdje je našla sva ta silna imena. Pa prošetajte po groblju opet i pročitajte natpise na nadgrobnim spomenicima.
Vidjećete imena poput Robert Potter, William McGonagall, Thomas Riddell.. Zvuče li vam poznato?
Tu se priča o književnosti ne završava, jer mnoga imena su obilježila istoriju pisane riječi u Edinburgu, već pomenuti Walter Scott, Robert Burns, Ian Benks su samo neka od imena, dok skoro kult ličnosti uživa Sir Arthur Conan Doyle, tvorac jednog od najpoznatijih detektiva svih vremena, Scherlocka Holmesa.
Još jedna odlika Edinburga su i posebno organizovani obilasci u večernjim časovima, kada vas vodiči vode u podzemni svijet i pričaju o nekim ukletim mjestima, o duhovima i ovi obilasci i nisu bas preporučljivi za one sa slabim srcem. Zanimljivo je i to da su upravo ovdje građene prve višespratnice, odnosno zgrade sa po 5 i više spratova, pa možemo slobodno reći da je Edinburg u jednom trenutku rastao i u visinu. Više spratove naseljavali su imućni i bogati, da bi bili udaljeni od smrada i prlajvštine ulica, dok su niže i ne rijetko podrumske prostorije naseljavali najsiromašniji članovi društva. Higijena i čistoća grada tog perioda i nije bila na zavidnom nivou, što i dovodi do pojave raznih bolesti a kasnije i kuge. Sve to možete vidjeti i čuti krećući se kraljevskom miljom.
Po svemu do sada rečenom, mogi će misliti da možda i nije vrijedno posjete, ali zaista jeste.
Nije u Edinburgu sve baš tako „crno“ kao sve te „uklete priče“. Jeste da neki Edinburgu dodjeljuju epitet „najukletijeg grada“ ali ima on i svoje lijepe strane.
Neke od tih stvari, tačnije građevina nalaze se na samom kraju kraljevske milje. To su Holyrood palata i nova zgrada Škotskog parlamenta.
Na mjestu današnje palate, prvobitno se nalazila opatija (abby) još u 12-tom vijeku, a kao palata datira iz 16-tog vijeka, koju su koristili Škotski kraljevi i kraljice, a najvećim dijelom izgrađena je u drugoj polovini 18-tog vijeka.
Ona se i danas koristi kao zvanična kraljevska rezidencija, kada u Škotskoj boravi Kraljica Elizabeta II, istini za volju ne baš toliko često.
Jednom godišnje na sedam dana i to uvjek u toku ljeta. Inače, do tada dva razdvojena kraljevstva ujedinila su se 1603 godine, činom ujedinjenja kruna, kada je Kralj James VI naslijedio englesku kraljevsku krunu od svoje rođake, a čin ujedinjenja u Veliku Britaniju, desio se 1. maja. 1707. godine.
Ponovnu mogućnost formiranja Škotskog parlamenta, dobili su 1998. godine. Upravo taj čin je doveo i do potrebe gradnje zgrade novog parlamenta, čiji arhitekta Enric Mirales, na žalost nije vidio gotovu građevinu.
Zvanično ju je otvorila kraljica Elizabeta II 2004. godine i od tada je stalni dom škotskog parlamenta, pravo remek djelo moderne arhitekture.
Da vam ne otkrivam sve detalje. Treba i sami da odete i posjetite „najljepši grad“ Evrope. Najbolji period za to je od mjeseca maja do septembra, što zbog vremenskih uslova, što zbog svih kulturnih događanja, kojih ne manjka ni u toku godine. U ljetnjim mjesecima je prava festivalska atmosfera, jer se tada najviše i održavaju.
A najpoznatiji je The Fringe Festival, festival uličnih zabavljača, komičara i ljudi sa raznoraznim zanimljivim vještinama.
Ako imate namjeru da posjetite Edinburg u tom periodu, dobro se raspitajte i pripremite, veliki broj tih sadržaja je besplatan.
Ukoliko se umorite od toga uvjek možete da posjetite neki od muzeja ili galerija, čiji ulaz se takođe ne naplaćuje ili jednostavno ako imate sreće sa vremenom popnite se na Arthur’s seat i uživajte u čaroliji Edinburga koja je pred vama.
Garantujem da vam u prijestonici Škotske ne može i neće biti dosadno. Ko zna, možda se sretnemo u nekom pabu, pa mi uz pivo prenesete svoje utiske i kažete da li sam bio u pravu.
Vaš vodič – Srdjan Popovic